Product Description
Jedine izbeglice koje sam ikada pre video bile su one na slici Uroša Predića Hercegovački zbeg, pa čim sam u januaru 1993. godine čuo da ljudi masovno beže preko Drine u Srbiju, sedam u auto i odlazim tamo. Očekivao sam potresne scene kao na Predićevom platnu, ali ono što sam doživeo tog jutra pored Drine, blizu sela Crvice, bilo je mnogo strašnije. Retko se dešava da za samo nekoliko sati snimim toliko puno fotografija – jednostavno je sve što sam tamo video moralo da bude zabeleženo. Referenti agencije Gama su se žalili da jedva stižu da pregledaju sav poslati materijal. Snimajući izbeglice koje su bežale sa svog kućnog praga, primetio sam da su mnoge naoružane, i to ne domaćim, lovačkim puškama, već karabinima i kalašnjikovima. Pitao sam se otkud im to naoružanje. Neko je morao da ga kupi od proizvođača, neko ga je dobro platio. Ko i zašto? Setio sam se Miloševićevih reči: „Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane mada ni takve još nisu isključene”. Strašno je to što su ratni huškači uradili. Zavadili su komšije, rođake, prijatelje. Zbog čega? Siguran sam: zbog šake dolara u nečijem džepu. Oni su podsticali mržnju, strah i netrpeljivost među različitim grupama ljudi kako bi ostvarili svoje sebične ciljeve. Francuski pesnik, esejista i filozof Pol Valeri definisao je rat sledećom rečenicom: „Rat, to je masakr ljudi koji se međusobno ne poznaju radi profita ljudi koji se međusobno poznaju, ali ne masakriraju jedni druge”.

Reviews
There are no reviews yet.